Hmmm, dugo nisam pisala, nije da nisam imala želje, ljubavi, ideje, inspiracije, novih saznanja ili iskustava...već, jednostavno, nije mi se dalo..ili, nisam dala sebi..ono što mi je tako dobro, što toliko volim!

I klik..jedna osoba, jedna riječ, jedna knjiga ...evo me opet!
NAMASTE!

„J***  mi se“, naslov je knjige Johna C. Parkin..nisam je pročitala, no naletjela sam na kratak opis knjige, koja je posložena također među ostalom beletristikom, oliti knjigama za dušu...
„Počnete li izgovarati jebe mi se kao neku modernu magičnu mantru, promijenit ćete svoj život. Reći jebe mi se je oslobađajuće. Naučite činiti ono što vam se sviđa; ignorirati ono što vam svi govore i krenuti vlastitim putem naprosto je sjajan osjećaj. Koristite ovu mantru i osjećat ćete se odlično“

Radeći posao  - koji sam godinama pokušavala raditi (u medijima)...kažem pokušavala jer mi naprosto nisu dali da samo, jednostavno, radim, u društvu egotripičnih, frustriranih ljudi željnih samodokazivanju, što sam i sama bila i još uvijek vjerojatno većim dijelom jesam (iako izabirem reći da taj posao obožavam kao posao, osjećam se odlično, ništa mi nije teško, sve mogu pregrmit, jer se nakon radnog vremena osjećam sjajno, korisno..), ne bih li se uklopila i stopila s onime što zapravo nisam, i što mi se nikako nikad nije sviđalo, zaboravila sam što ustvari znači biti čovjek, duša, ljubav, ljepota..no naučila sam puno drugih stvari.. Biti gruba, hladna, ljuta, razočarana, povrijeđena..bijesna..i još ponešto o čemu malo kasnije.

Naučila sam također gomilu riječi koje ništa ne znače do kako bih rekla, sirovo i prosto, hrpa ljudskih organa, stvari, predmeta iz pokućstva, imena nekih biblijskih likova, da kuja možda ipak nije pas i sl.. No sjetila sam se nečeg što vrlo često zaboravim: RIJEČ JE SAMO RIJEČ DOK JOJ MI NE DAMO ZNAČENJE!

Pokušavajući pronaći druge izraze i riješiti se gomile nepotrebnih riječi koje ništa drugo ne čine osim što bespotrebno troše enrgiju naletjeh na moje veliko oduševljenje na ovaj naslov knjige, i sjetih se da to sve nije niti važno..da je to samo još jedno trošenje energije upravo na gomilu tih i takvih ljudi, tih događaja baš na način i u trenutku kada to „oni“ traže ?

I opet ostadoh sama, no sama sa sobom, olakšanom dovoljno da mi se ramena opuste..s još jednim iskustvom, obogaćenim znanjem, razumijevanjem radeći opet na prihvaćanju i oprostu.

Kako je to ustvari izgledalo, opisat ću na način da vam ispričam koliko je moguće preciznije i kraće sadržaj jednog filma, neki dan je bio na televiziji – nisam se sjetila pogledati kako se zove, šteta...

Uglavnom, nekolicina srednjoškolaca je radila u jednom restoranu od čitavog lanca u gradovima... Moto restorana bio je „MI SMO OBITELJ, MI SMO TIM“..ipak, radnici su bili potlačeni, zlostavljani, nezadovoljni...poslodavca se ništa nije ticalo nego samo da vidi osmjeh na njihovim licima..ne smiješ se – letiš..jer oni su OBITELJ... Ako se netko s nekim nije slagao u slobodno vrijeme no unutar iste Obitelji, mogao je biti skoro 100 % siguran da će ga se Obitelj odreći, a ne daj Bože spomenuti da sam ima svoju obitelj...

Eto, i ja sam bila u jednoj takvoj Obitelji, zanemarivši svoju obitelj, nebi li im kad dođe trenutak, pomogla...upravo suprotno, nakon dva mjeseca rada, OBITELJ se odrekla svojih članova i poslala ih kućama bez ijednog novčića...s osmjehom na licu, pregršt zahvala na tome što smo bili Obitelj...

Pukla sam, zatvorila kućna vrata, zamračila sobu i ne izlazila danas točno dva mjeseca... Naime, zašto me to tako jako pogodilo..pa, nisam radila mjesecima, godinu, dvije (tri mjeseca sezonskog posla), čekala sma taj posao od rujna, da bi 09.01. ove godine otišla kući i čekala da mi krenu stizati na naplatu računi koje sam napravila odlazeći u Obitelj...jučer su mi telefon isključili, kruh kupujemo samo ponekad..no kavu i dalje pijem, naravno u mračnoj sobi i za duhan još uvijek skupim...da se i toga odreknem, pa na psihijatriji završim..nebi bilo loše, na teret države ;-)

Čemu će mi to iskustvo? Prestala sam i o tome razmišljati. Tukla sam se po glavi, za sve u svom svijetu sama sam odgovorna i ja sam izabrala – kada, čime, nikako se ne mogu sjetiti, a daljnjim razmišljanjem tonula sam sve dublje.. Možda je i to dobro, napokon pustit..i reći „J*** mi se“

No, imam veliku sreću i zahvalna sam što imam krov nad glavom...ostao mi je internet i doza humora...imam prekrasnu majku, još finiju baku, didu koji nas čuva od gore, dvije divne luckaste sestrične, uju, dva predivna psa i puno prekrasnih ljudi, koji mi možda nisu prijatelji, no zasigurno su divne duše, iskrene i otvorene...da si ne laskaju neki, radi se o članovima „Uniteddogs.com“ i još nekolicini ljudi koje osobno nisam upoznala, a pronašli smo se na tako dobro znanom fejsu ;-)...zašto baš oni? Nany, moja maltezerica od skoro 4 Svjetlosti,  je povukla moju krizu i uz sve s čime se sama nosila, još se bolje razboljela..sada je dobro...NANY JE SADA U POTPUNOSTI ZDRAVA I ISCJELJENA!! , a oni su mi bili velika podrška, pomoć...ljubav!

I na kraju da skinem i ovaj teret sa sebe..lagala sam kad sam jednom zgodom rekla da sam upoznala divne ljude u toj Obitelji...nije istina, nikoga od njih sada nema, niti su se mogli čuti i vidjeti tog trenutka...a ja sam ih molila, tako jako trebala...tako jako nekoga s kim ću razmijeniti i podijeliti iskustva - opet lažem, nešto si po koju površnu poruku s njih čak dvoje razmjenim. Ipak, njihove duše su uistinu divne, većinom iskrene, neiskvarene, naivne..no kao ljudi nisu baš najsuosjećajniji, no takvi u medijima rijetko i prežive...

Opraštam sebi, opraštam njima, opraštam svima...i još jednom opraštam sebi...i opraštam onima koji me ne samo smatraju odgovornom, već i krvivom za sve što se u mom svijetu događa – pa zar se ne kažnjavam sama dovoljno!?

Što se tiče mog privatnog života – nije došao na red :-(, iako vjerujem da je sve vezano i koliko mi se nerijetko ne sviđa i dalje je JEDNO!

I zaključit ću da, opet, vrtim se u krug, no sve se uistinu i vrti u krug, stoga „J*** mi se“...


A sad nešto sasvim drugačije, osobno...

Dragi dida, znaš da ti dugo nisam bila..sve znaš, no ipak, poželim često popričati s tobom. Još uvijek mi  je teško doći sama, pa ću ti na ovaj način ispričati ponešto. Baka mi je rekla da je čokolada još gore, vrijeme nam ide u prilog...dok ne sakupim za drugu. Htjela bih te zamolit da ne budeš tužan, iako mislim da nisi tužan, već jako ljut, razočaran, svime što mi se događa..no nemoj biti ni ljut, tako mi je samo još teže...znam da si bio ponosan na mene, i žao mi je što sam te razočarala...vjerojatno bi rekao da nisam ja kriva, no ipak...
Hvala ti što čuvaš baku, često priča kako je nešto sanjala i to se dogodi, a onda je ja uputim na snove..govoriš joj što treba kupiti u dućanu, potjsećaš što treba učiniti...i, razumijem zašto nisi sve poplačao dok si još bio tu...šta ćeš s tim novcem tamo gore, ovdje je potreban za kruh, čokoladice, salamice...ovdje smo poslani da živimo.. Ipak, voljela bih da se baka malo manje brine..stoga pomozi mi još jednom...

Sada mirnije spavam, pokrenuo se Svemir da me digne..povedi me tamo gdje ću nas sve izvesti iz ove krize!
Prošli vikend, kao što i znaš prvi put smo se svi okupili otkako si otišao...trebalo nam je. No, čuo si, dogovorili smo se da je vrijeme da nastavimo tradiciju... To mi je jako nedostajalo! Ti mi jako
nedostaješ, i ona tvoja ljepljiva pusa, i silne „lovačke“...i štap kojim bi mahao kada bi graknula... I oprosti što nisam bila ustrajna u terapijama koje sam ti radila...bilo ti je bolje, cirkulacija, sjećam se, hvalio si se kako ti ruke više nisu plave..i onda smo stali :-(
Sada te pozdravljam, veliku pusu šaljem...pazi na Lady, i podijeli s njom čokoladu, jako ih i ona voli!
I ja puno volim vas, oboje! Tvoja M1 ;-) najstarija!
 

I prekrasnu čestitku dobijem..i suze mi poteku...sjetim se vas, dragi prijatelji i poželim podijeliti s vama ovaj divan osjećaj...

Slušam badnjih zvona glas, sjetim se prijatelja u taj čas, Bogu zahvalim za sve vas! Nije zima, nisu snjegovi bijeli, no moje vam srce blagoslovljen Božić želi!  

Voli te Morana!

24.04.1931 - 05.07.2009

...5.. bol se vratila..kako da budem slijepa, kako da budem :-( normalna!?

koje ionako ne postoji...

Razočarana, povrijeđena, ogorčena, tužna... Kad prođe, a tragovi ostaju...

No, ipak...

"Ne dopustimo da nam život i dalje prolazi bez smisla, iz dana u dan, iz godine u godinu. Svaki pojedini svjesnošću ispunjeni trenutak vrijedan je više nego cijela godina neosviještenog života" Dvostruka duga

zaboravila sam na sebe, no samo ponekad na vas... Sretna Nova i ostale čestitke daleko su iza nas. No, nisam zaboravila, niti u jednom trenutku u svom srcu, u svojoj duši propustila. Neko čudno vrijeme je iza mene, oko mene, neko čudno vrijeme je IZA nas!...Postoji li vrijeme, gdje je iza, a gdje ispred? A one moje percepcije? Sve stoji - vjerujem isto, propovijedam isto, mislim isto, osjećam isto, samo se malo ne snalazim...ili se nalazim.

Nikad ne reci NIKAD, učili su mene, ja sam učila vas... Godina je prošla, kao da nikad nije niti došla, kao da nikad nije nikuda niti otišla..rima koja štima, ili...hmmmm! Eto još jedna sezona Farme, ode ja u blato, hladno područje, još jedno iskustvo s istim, starim a i novim ljudima. Mislila sam puno sam propustila, dobru zabavu i još bolju zaradu - Tajland i BB, no čini se, to je sve iza mene, daleko iza mene! I...oko mene! Sve sam to prošla, isto vidjela. Otoke, plaže, restorane, pijanke! Ma ne, bilo bi divno ljubavi prošetati i shopingirati tamo s tobom. S tobom! Ili s drugima, nekim dragim ljudima....

 Ipak, nisam vam rekla, nisam stigla, koliko god puno pričala, dio je bio laž...naša ekipa nije imala posjete - osim o svom trošku. Pa sad, tko voli, nek' izvoli. Želiš li me vidjeti nema razmjene energije - masno plati! Ne, nije bilo puno, kažu, za vrijeme prosvjeda cijene su drastično pale. Pitam se: a gdje je tu razmjena energije? Idem li radit i zaradit ili? Znam, idem radit, zaradit i vidjeti područja koja možda nikada neću. Teško se nositi time, još teže prihvatiti. Vrijeme je privid, iluzija, no živmo u svijetu čovjeka, materijalizma, novac je jedini ili barem jedan od vrijednijih pokazatelja vrijednosti...a čovjek, moja Nany, mama, baka, konobarica koja čeka moju narudžbu...u čemu je keč? Pa ja sam uživala ovdje! Jedno je užitak, drugo posao, iako je posao užitak - barem bi trebo biti, no u tom slučaju nitko nije zakinut pa ni u percepciji.... Više ne žalim, drago mi je zbog svoje odluke, zahvalna sam na svojim izborima, svojoj inuticiji...imam pravo na svoj način života!

Vidimo sve što želimo vidjeti...i to je sve!

Ne spavam noćima. Živim za ono što volim, no istoga se bojim...moj život je izazov, svrha koju sam ispunila, što nisam..budem, jesam, ne odustajem!

Baka mi je danas pala, Anđeli je čuvaju, auto ju je okrznuo, rame samo malo napuklo...Baka me odgojila, predavala je u mojoj osnovnoj školi, bez nje sam izgubljena. Dida mi je nedavno operirao kuk...pomalo hoda, moja ljubav me ponekad primjećuje, mama mi je u dugovima, a ja se smijem...Seke ne misle, kažu lakše je...ljudi oko mene hodaju, zure, muvaju se i ne vide..što? Nema odgovora, pa ne vide....

Nany je dobro, no ponekad i nije... LJUBAV, SVJETLOST, LAMPICA !

Počela sam opet plesat... Ako i nisam govorila o tome, eto sada progovaram. Folklor u osnovnoj, latinomeričke do neke dobi, jazz dance koju godinu, a sada trbušne plesove. Osjećam se odlično! Nina hvala ti! - još jedna u nizu besplatnih reklama, no nije tražena, nećemo je niti spominjati!

 Ima tamo negdje nešto što bih jako htjela, ustvari dvije... tri su stvari - zadržati ću ih za sebe.

Ono što ću podijeliti s vama je moj nastup na Trešnjevci, plesna večer pod nazivom: "BellyLove - Ples sa srcima" - ako netko ovdje svrati, bili smo početna s Jaruna s Egyptian Folklor choreo!

Vjerujem bilo je jako lijepo!

 I da, jedem HERBALIFE, ako vas zanima - tu sam! Odlično se osjećam, preživljavam ono za što bih prije ruku u vatru dala i rekla: JA TO NE MOGU, NISAM STVORENA! - no još jedna bi bila u nizu neistina!

I to je to... SAMA, NO NE I USAMLJENA

Anđeli su uz mene, kao i uz vas...svi anđeli i arkanđeli, svi anđeli iscjeljenja, umjetnosti, i svega što me potsjeća na ono i samo na ono što ja jesam, što ti jesi, što je...

VOLIM VAS JA!

Blagoslov tebi, Ljubljeni! Putovao si kroz mnogo različitih razina (postojanja) i mnogih postojanja u tvojoj Zemlji i iza tvoje Zemlje. Ti si poput malog putnika kroz vrijeme. Ti si onaj koji zaslužuje počast i onaj kojeg treba njegovati. Zato što si božansko dijete. Ipak život na Zemlji nije uvijek lagan za tebe. Ali tada si ti to odabrao. Ti si tražio da budeš prisutan na Zemlji u ovo vrijeme. I tražio si mogućnost donošenja određenog pogleda koji bi mogao biti dugačiji. Drugim riječima, pogled na Zemlji i perspektiva mnogih koji ovdje žive, što mnogi očekuju od tebe  i što neki  žele od tebe , NIJE tvoj pogled. Zar nije tako? Ti imaš drugačiji dar za Zemlju. Ti si Indigo Dijete.

Ne smiješ biti indigo dijete kao neki; ti si varijacija, jer oni nisu svi jednaki. Možda si donio indigo potrebu za istinom i indigo potrebu za ljepotom. Možda si donio indigo senzitivnost koja jedino želi biti u ljubavi. Ona želi širiti ljubav i stvarati ljubav. Možda si donio umjetničku percepciju Indiga.  Ili čak Veliku Inteligenciju i Duboku Znanstvenu Kalkulaciju Indiga koji je kod kuće okružen  kompjuterima.

Postoje stvari koje trebaš učiti
i postoje stvari koje trebaš poučavati.

To te ne čini boljim od ikoga. Niti je bilo tko drugi bolji od tebe. Svi su od BOGA. To je poput velikog vrta. Mnogo cvijeća raste u tom vrtu. Sjeme koje širi tvoj pojedinačni cvijet došlo je izdaleka. I sada je posađeno u vrtu Zemlje. I znaj da si za sada na pravom mjestu jer si ovdje. Trebaš biti ovdje. Postoje stvari koje trebaš učiti i postoje stvari koje trebaš poučavati. Trebaš biti ovdje. Stoga nemoj trošiti svoje vrijeme sanjareći o odlasku. Zbog toga što u tvojim snovima i vizijama možeš načas opaziti druge svjetove. To su svjetovi u kojima si živio. Ali to ne znači da je greška što si došao ovdje. Jer došao si ovdje otvoriti srce. Čak i ako je to prilično jedinstven put, iz perspektive nekih na Zemlji.

I ja ti neću reći sve stvari koje ćeš raditi. Ti si cvijet koji raste na vinovoj lozi. A što to znači? To znači da ti rasteš omotan s drugima. Postoje drugi koji će doći i koji će ti se pridružiti. I vi ćete rasti zajedno. I ti ćeš pronaći ostale koji su poput tebe. I tada se nećeš osjećati tako sam.

Jer ti si došao graditi novo društvo.

Duboko u sebi ti znaš zašto si došao, jer tvoje srce zna. Ti si došao zasaditi Novu Vrstu Bića. I to ide protiv zrna tvog društva.  Jer ti si došao zasaditi novo društvo.
Došao si kako bi postao graditelj novog pogleda i novog društva. To je kao da postoji prizma a ti si došao ispolirati jednu od boja u prizmi. Ali ja ti kažem iz razloga kako bi ostvario ono zbog čega si došao – tvoj posao – tvoj dar – važno je da poštuješ druge boje u prizmi.  I važno je da dosegneš određeni balans u svom svijetu, kako bi te drugi mogli slušati. I kako bi mogao učiti o mnogim stvarima. I kako bi TADA mogao donijeti svoj vlastiti dar, a ostali će te slušati. Jer oni te neće uvijek razumjeti, ali kada ti razumiješ, kroz brbljanje, možda ćeš reći, malo od svih tih stvari koje su njima bitne, tada ćeš ih dovesti sebi, bit ćeš omiljen. I tada te se neće bojati. Tada neće biti odbačeni. Doći će ti bliže. I tada će moći vidjeti tvoj dar. I te stvari koje kreiraš, moći ćeš dijeliti s njima, jer se nisi odvojio od njih.   

Važno je da naučiš ponešto o svakome. Zato si u školi.

Ne smiješ se odvojiti od drugih, već da doneseš Dar Jedinstva I Zajedništva. Možda si zlatna nit. Ali ima i niti koje su srebrne, zelene, sive i niti koje su bijele.  Ti si došao uzeti iglu I ujediniti sve niti. A ne biti nadređen ili podređen. Ili također prestati slušati svoje srce. Ali s ciljem kako bi dosegao srce I uho, kako bi drugi vidjeli tvoj rad I slušali te, važno je da naučiš ponešto o svakome. Zato si u školi.

Ti si već došao sa darom I imaš svrhu. A to je da obnoviš ljepotu na Zemlji. Da obnoviš srce. I da držiš fokus na Božanskoj Ženstvenosti.   A Božanska Ženstvenost izvire  iz tebe kao fontana. Mnogo ljepote I mnogo izljeva harmonije, jer ti si sav od harmonije I ljubavi. I tamo gdje nema harmonije, ti to ne razumiješ. I tamo gdje nema ljubavi, ti ne želiš biti.   I kad nešto nema  smisla u tvom srcu, tvoj um želi otići I ne biti tamo. I zato su snovi toliko snažni unutar tebe.  I zato je snaga ljubavi toliko snažna unutar tebe.  Ali kako bi tvoje stablo naraslo I ojačalo te izgradilo tvoje lišće I grane da donesu cvjetove, važno je, pošto si usađen u tlo Zemlje, da razumiješ nešto o Zemlji.  Zato si u školi. Da razumiješ nešto o stvarima s kojima ne bi odabrao biti za dugo vrijeme. I naučiš nešto o tome. Zašto? Kako bi mogao pričati s mnogo ljudi. Kako bi mogao voljeti mnogo ljudi. Kako bi mogao dijeliti svoje darove s njima I učiti iz njihovih darova. A to ne znači da ćeš izgubiti dar koji si donio.

Ti si drugačiji, ali si također isti.

Ti si drugačiji, ali si također isti. Jer sve je ujedinjeno. To što je stvorilo Sve. Svaki cvijet, svaku pticu, svaki planet, svaki svemir, svakog malog psa I malog čovjeka I malog anđela. Stvoritelj Svega je stavio nit Jedinstva kroz sve kako bi se sve kretalo zajedno. Na tvojoj Zemlji, nije lako vidjeti te niti. Čine se nevidljive, ali nisu. Sve je ujedinjeno.
Stoga te molim, Voljeno Indigo Dijete, molim te da poštuješ I voliš sebe.

Stoga te molim, Voljeno Indigo Dijete, molim te da poštuješ I voliš sebe I znaj da si poštovan na Nebu, I da ćeš biti poštovan na Zemlji. I tamo je također jedinstvo! Nebo I Zemlja su uistinu jedno. Sve je zaista povezano. Zemlja je kao takva pomalo škola. Možeš ponekad ne voljeti školu I Zemlju. Ali molim te da ju poštuješ. Znaj da je Ona živa. Ona nije samo velika lopta po kojoj hodaš. Ona je živa. Savaki njen mali dio. Baš kao da hodaš na Njenom Velikom Tijelu, Ona je svjesna I Ona raste.  I Ona je, u jednom smislu, u Njenoj vlastitoj školi razvoja, širenja. Ona se vrti kroz svemir I čini mnoge stvari. I ona te štiti. I ona je jedna od tvojih majki, jer te hrani. Njene vode ti daju piće. Tako, molim te, Ljubljeni, poštuj svoje srce jer je puno. I jednako tako poštuj svoj um. Jer je pun. Oni idu zajedno. Um slijedi srce; neka um drži korak sa srcem.

Četiri svijeće gore polako.

 Ako dobro poslušaš čut ćes kako razgovaraju.


Prva kaže:

”Ja sam MIR!

Nitko ne može sačuvati moje svijetlo.
Ja mislim da ću se ugasiti."

Njezin plamen postade manji i manji i konačno se svijeća ugasi.


Druga kaže:

”Ja sam POVJERENJE!

Ja se najbrže gubim tako da nema smisla da dalje gorim."

Kad to reče lagani vjetrić puhnu i svijeća se ugasi.


Treća svijeća kaže:

  ”Ja sam LJUBAV!

Nemam više snage. Ljudi me ignoriraju ne shvaćajući koliko sam važna. Zaborave čak voljeti one koji su im najbliži.”

  ...i tako se ugasi i treća svijeća.


Tada dođe jedno dijete i vidi, da tri svijeće više ne gore.

”Jao, pa zašto više ne gorite?"

Dijete se rastuži...


Onda reče četvrta svijeća:

”Ne boj se, dok ja gorim možemo sve ostale svijeće opet upaliti.
 
Ja sam NADA!"


Sa sjajnim očima dijete uzme svijeću nade i upali ostale tri.


Nek plamen nade ostane uvijek s nama ...


.... Tako ćemo zauvijek očuvati povjerenje, mir i ljubav!